Monday, August 18, 2008

Na današnji dan

18. 08. 1831. - u Tabanu, srpskoj četvrti Budima, rodio se Kornelije Stanković (1865), srpski kompozitor, melograf, muzički pisac i izvođač koji je obeležio epohu ranog srpskog romantizma.

Školovao se u Aradu, Segedinu, Pešti i Beču. Pionirski rad na beleženju i harmonizovanju svetovne muzike započeo je ubrzo po dolasku u Beč. Svoja prva duhovna dela, dve Liturgije, napisao je učeći uz bečkog profesora, kompozitora i orguljaša Simona Sehtera. Odlazi u Sremske Karlovce (1855-1857), i u Fruškogorski manastir Ravanicu (1861), gde beleži napeve veoma velikog broja crkvenih pesama. Ubrzo potom je harmonizovao crkvene napeve za mešovit hor, što je izazvalo različite, čak i negativne reakcije. Umro je 5. aprila 1865. godine.

Muzička škola "Stankovlć" osnovana je 1911, godlne i predstavlja jednu od najstarijih obrazovno-vaspitnlh ustanova ove vrste na Balkanu. Iznikia iz Pevačkog društva "Stankovlć", osnovanog davne 1881. godinama je blia inspiracija za mnoge generacije učenika i prijatelja škole. Koncertna sala škole biia je jedina u Beogradu do izgradnje Zadužbine Ilije Milosavljevića Kolarca.

Škola "Stankovlć" danas predstavlja jednu od najuspešnljih muzlčklh škola u Srbiji, što potvrđuju mnogobrojne osvojene nagrade na takrničenjima u zemiji i inostranstvu, brojnl koncerti i nastupi učenika na radiju i televiziji...

* * *

18. 08. 1850. - umro je Onore de Balzak, francuski romanopisac koji se smatra začetnikom realizma. Balzakova porodica prelazi da živi u Pariz 1814. godine. Njegovo pohađanje Pravnog fakulteta u Parizu poklapa se sa početkom francuske restauracije. Ulazio je u različite poslovne poduhvate koji su mu umesto zarade donosili samo gubitke i dugove.

Svom prezimenu je dodao plemićko de 1830. godine. Od tada se potpisuje sa Onore de Balzak. Bio je predsednik Društva književnika. Dva puta se kandidovao za Francusku akademiju. Prvi put (1839.) je povukao kandidaturu u korist Vikotora Igoa, a drugom prilikom (1849.) dobija samo dva glasa.

"Ljudska komedija" (La Comédie humaine) zajednički je naziv za njegove romane, međusobno povezane, u kojima nastoji da pruži sliku o svom vremenu i da osvetli tajne čovekove psihe. U predgovoru «Ljudske komedije» (objavljen 1842. godine) naglašava da će to biti istorija koju su zaboravili toliki istoričari, istorija naravi. Predvideo je da «Ljudska komedija» sadrži 137 dela, ali je stigao da napiše 91 delo.

Često je pisao i po 16 sati dnevno uz pomoć svijeće i kafe ne bi li što prije objavio svoje djelo. Ovakvo pisanje rezultovalo je time da većina njegovih djela daje utisak nedovršenosti i neurednosti, ima greške u tekstu, a pojedini djelovi su površni ili nedovršeni.

"Talenat za pisanje nije zarazan... treba ga polako usvajati i osvajati... Piscu treba najmanje deset godina da počne da živi od pisanja... a ko bi uopšte pristao na deset godina koje sam proživeo? Da li će neko ko počne da piše imati zaštitu koju sam i ja imao? Hoće li upoznati žene koje sam ja upoznao, hoće li mu one otvoriti oči za lepote sveta kada se podigne zavesa na pozornici? Hoće li imati vremena da posećuje salone? Ima li dara za posmatranje? Hoće li ideje koje sada ima u glavi biti aktuelne za petnaestak godina? Pisac je fenomen koji niko ne razume." Balzak

* * *

18. 08. 1964. - Sportistima Južne Afrike zabranjeno je da učestvuju na Olimpijskim igrama zbog politike aparthejda u toj zemlji.

Aparthejd (na afrikansu apartheid „odvojenost“) je bio socijalni sistem, koji je sprovodila vladajuća bela manjina u Južnoj Africi u 20. veku. Po aparthejdu, crna većina je bila odvojena i bila joj je uskraćena politična i ekonomska jednakost sa belcima.

Godine 1949. donesen je zakon koji je zabranjivao brak meševitim brakovima. Godine 1950. uveden je zakon po kojemu je bela osoba krivično odgovarala ukoliko bi imala seksualne odnose sa drugom rasom.

Aparthejd je nametao klasifikaciju svog stanovništva na „bele“, „crne“ i „šarene“. Kasnije je dodata i četvrta kategorija „azijata“, koji su pre toga bili ubrajani u „šarene“.

Sistem aparthejda je ojačan serijom zakona iz pedesetih godina XX veka. Zakoni o Zemlji iz 1954. i 1955. godine su ne-belcima zabranili pristup u određene zone. Ti zakoni su još više ograničili prava crnih Afrikanaca na posedovanje zemljišta, proširujući kontrolu bele manjine nad skoro 80% terena Južne Afrike.

Jedino su belci imali pravo glasa na izborima.

Određeni regioni - bantustani su odvojeni samo za crnce — Transkei, Ćiskej, Bofutacvana, Venda i Kvazulu.

Nelson Mendela, istaknuti borac protiv aparthejda

Često je u slučaju demonstracija crne rase uvođeno vanredno stanje i na demonstrante slana vojska.

* * *

18. 08. 1990. - Jugoslavija je treći put postala svetski prvak u košarci na 11. svetskom šampionatu u Argentini. Sovjetski Savez je osvojio srebrnu medalju, dok su SAD osvojile bronzanu medalju.


"Plavi" su u Buenos Aires otišli pod vodjstvom Dušana Ivkovića, u sastavu od koga i danas zastaje dah. "Beli drim-tim" činili su Dražen Petrović, Velimir Perasović, Zoran Čutura, Toni Kukoč, Žarko Paspalj, Jure Zdovc, Radisav Ćurčić, Željko Obradović, Vlade Divac, Arijan Komazec, Zoran Jovanović i Zoran Savić.

Padali su redom Venecuela 92:84, Angola 83:77, Brazil 105:86, Sovjetski Savez 100:77 i Grčka 77:67. Jedini poraz budućim sampionima naneo je Portoriko 75:82. Konačan obračun je ostavljen za polufinale i finale. Najpre su na red došli košarkaši SAD-a koji su u polufinalu pobedjeni sa 99:91, da bi u finalu "plavi" ponizili Sovjetski Savez sa 92:75. Za najboljeg igrača prvenstva proglašen je Toni Kukoč.

Bilo je to prvo i poslednje Svetsko prvenstvo za generaciju koja je bila jedina pretnja američkim profesionalcima i kojoj zbog raspada druge Jugoslavije nikada im nije pružena prilika da odmeri snage sa originalnim "drim-timom".

No comments: