Thursday, August 28, 2014

Ima para ali nema dece. Kada bude dece biće još više para.

Nije stvar u parama. Nemamo para. Deca se ne rađaju Zato što se deca plaše Kako da vaspitavaju decu.

Kokain je iz Koka-kole izbačen 1929. godine. Ali, vi se ponašate kao da nije.

Koka-kola se ne prodaje na Kubi i u Severnoj Koreji. Znam praviš planove kako da prošvercuješ Koka-kolu. U flaši rakije? Možda.

Rodio se kao Alkibijad Nuša. Kada je postao punoletan posrbio se u Branislav Nušić. Upoznao nas pa zavoleo. Da se upoznamo pa da se zavolimo.

Direktor osnovne škole ne da fotelju. Iznesite direktora iz škole sa foteljom. Posadite na raskrsnicu. Da reguliše saobraćaj.

Nušić je "Narodnog poslanika" napisao sa 19 g. Igrana je tek posle deset godina. Lakše se ulazilo kao poslanik u Skupštinu nego u pozorište.

Nušić 150 godina od rođenja. Zbog pesme "Dva raba" bio na robiji. Kralj Milan ga pravo sa robije uveo u diplomatiju. Tek kada se prekalio.

Većina dužnika nije ni videla izvršitelje. Zamislili su ih najstrašnije I izmirili dugovanja. Tajna ostaje koliko su izvršitelji strašni.

Podneo direktor Poreske ostavku. I novi podneo ostavku. I najnoviji podneo. I najnajnoviji podneo. Poreski sistem će da poludi od ostavki.

U Veneciji festival. Ratni film kao posle rata. Birdman ga otvara. Ptičar. Nije tviteraš. Leti za Zlatnim lavom. Zlatna ptica.

Meri Popins je danas proslavila 50. rođendan Verovali smo joj jer je letela Današnjoj omladini je potrebna nova Koja ima profil na Tviteru

Malo su kraći. Ali su deblji. Da li je mlad? Mlađi od nas. Razgovor sa prodavcem mladog kukuruza u klipu. Prodavac koji je uvek u pravu.

Ne treba nam pomoć baš iz Nemačke. Bolje je da nam pomogne neki psihijatar koji govori srpski a manje je važno odakle je.

Ne znam da li su elektronske cigare opasne za pušače, ali po broju radnji koje su otvorene, sigurno su opasne za duvansku industriju.

28. avgusta, treću godinu zaredom, će biti organizovan Dan čitanja stripova u javnosti! Donesi doktorat. Da ga čitamo kao strip. Stojeći. Neki doktorati su stpipovi, ali bez slika.

Pronađena je svetiljka koja radi na toplotu tela. Od danas draga neću te samo grejati. Osvetljavaću te. I put ti osvetljavati.

U centru Beograda mogu da se nađu prazni stanovi i poslovni prostori. Naravno. Kada su se svi preselili u Beograd na H20.

Među krokodilima nema zubara, jer krokodilima neprekidno rastu novi zubi i zamenjuju stare. Zato moj zubar samo nosi Lakostu. Otkrio mi je.

Kada država ne pravi spomenike svojim najboljim građanima, onda mladi najbolje slikaju na muralima.

Polivanje vodom samo je proba. Ako prođe, moćiće da nas polivaju i gov... Naravno, u humanitarne svrhe.

Lepo sivo nebo, Za ljude u boji.

Elektronske cigare su opasne za maloletnike. Treba ih plašiti da nikad neće da porastu ako budu pušili.





 

Sunday, August 10, 2014

Hiljade belutaka Ade Ciganlije

M. svakoga dana zove stare roditelje, koji žive u Čačku, najmanje tri puta. Prvi put ujutro između 9 i 10 časova. Da se čuje i sa majkom Emilijom i ocem Jovanom. Kaže ocu da ide sa Zoe na Adu da plivaju, a otac uvek priča istu priču da bi on najviše voleo da može da ode negde da pliva, ali Ema ne voli niti hoće.
Ada je najbliža onima koji stanuju na Čukaričkoj padini. M. i Zoe znaju često da kažu da su imali sreće kada su tražili stan, da izaberu stan koji je blizu Ade, a ni do grada nema mnogo.
Jutros su krenuli oko 10. Juče je Zoe predložila, a M. se uvek malo naljuti kada čuje neki predlog koji mu remeti svakodnevne rituale. Nedeljni je da odu do Zmaj Jovine u letnjim mesecima i piju kafu.
Sva parking mesta koja se na plaćaju uz pešačku stazu su zauzeta. Naravno vlast uvek uradi jeftiniju varijantu, nikad do kraja, jer je jedna strana uređena, dok je druga u blatu. M. ne voli da parkira u blatu. Otišli su na plaćeni parking. Dnevna karta košta samo 150 dinara. Pošto je M. zaboravio kada se plaća parking morao je da izađe iz auta i iz gepeka uzme 150 dinara. Parkiraću ispod metalne garaže. Ako smo platili, makar da auto bude u hladovini.
Kupalište je već bilo puno, pa su Zoe i M. zaključili da su zakasnili, ali ljudi su i dalje dolazili, kao da na Adi ima mesta za svakoga ko dođe, bez obzira koliko ih trenutno ima.
Žena koja je godišta majke M. nosi dvodelni kostim. Nju nije briga kako izgleda, čak je i pocrnela, a i vesela je. M. priča da njegova majka nije htela da odlazi na plažu ni u godinama kada je izgledala mnogo mlađa i svežija, a da nikada nije nosila dvodelni kostim zbog carskog reza koji su joj lekari napravili prilikom jednog porođaja, nakon koga dete nije preževelo.
Zoe kaže da uvek bira kafić Shine jer ima deo pod krovom od trske. Pod njim nikada nije toplo, pretoplo. Vetar neprekidno osvežava kroz razmaknute stabljike trske, pa nikada nije toplo kao ispod platnenih ili plastičnih suncobrana.
Zoe je odmah izračunala da će ih svako jutro koštati 300 dinara za jedan kapućino koji ona pije i produženi espreso, koji pije M. ali da sutra, u ponedeljak, neće morati da plaćaju parking jer će mesta imati dovoljno.
M. nije hteo da nosi tablet jer se plašio da bi neko mogao da ga ukrade dok se Zoe i on budu kupali, ali Zoe nije ni mislila da zajedno ulaze u vodu, nego jedno, pa drugo, da bi uvek neko bio pored stvari.
Devojka koja radi u kafiću mrzi piksle, pa je M. zaključio da je ona nepušač. Zoe je pitala da li može da spusti pepeljalju na pesak. Naravno, rekla je vesela devojka i odmah naplatila račun. Računi se naplaćuju odmah po donošenju naručenog. Kusur od 10 dinara vesela devoka nije vratila, kao da se podrazumeva da se mali kusur ne vraća već zaokružuju na novčanicu koja je data.
Zoe je ponela knjižicu koju dnevne novine. Blic poklanjaju kupcima uz nedeljno izdanje. Na naslovnoj strani je slika Ive Andrića sa novčanice. M. nije mogao da se seti sa kojeg apoena, ali kada je na Zoinom telefonu u pretraživač otkucao Ivo Andrić novčanica, pojavila se fotografija novčanice od 5000 dinara. Zoe se pitala da li ta novčanica postoji i da je do sada nije videla, a M. joj je odgovorio da je to jedina novčanica koja bi bila od koristi da se ubacuje u kasicu, a ne one metalne koje Zoe ubacuje u kasicu koju posle sve sa sakupljenom štednjom poklanja Aleksi, unuku od sestrine ćerke Ane.
M. je pročitao priču "Most na Žepi" i odmah poželeo da nešto napiše, ali će morati da sačeka da dođu kući, ručaju, malo odspava i tek onda sedne da napiše priču "Hiljade belutaka Ade Ciganlije". Kada je i Zoe poželela da čita, a poneli su samo jednu knjigu, Zoe se setila da pola priča iz knjižice od šesdesetak strana može da iscepa, ali pažljivo, da ne ošteti onih par priča koje su ostale u koricama, a i da M. dobije svoje priče, ali bez korica.
M. je posmatrao ljude oko sebe i počeo je da smišlja priču. Prvo je smislio da će od ovog meseca početi da štedi po 100 evra mesečno, da do sledeće godine, do juna skupi 1000 evra koliko je dovoljno da odu na letovanje. Imaće para da početkom godine uplate neki aranžman sa najvećim popustom. Zoe se setila kako M. nije mogao da kupi promo karte do Pule koje su koštale samo 100 evra, pa su propustili priliku da rođendan M. provedu na festivalu. Zoe je tada bila u Valjevu, a M. nikako nije mogao da dobije Er Srbiju i rezerviše kartu, jer sajt nije radio, a automat koji se javljao nikako ga nije prebacivao  na pravo mesto.
Ljudi na odmoru najviše vole da razmišljaju o sledećem odmoru, da prave planove gde će da idu skoro ili za godinu dana. Kasnije se to promeni, jer glava razmišlja drugačije kada je čovek na odmoru, a drugačije kada se neko vrati sa odmora.
Zoe je dva puta zgazila golim stopalom na žvaku koju je neko bacio na kamenčiće. M. je neprekidno išao bos, ali na žvaku nije zgazio. M. je bio ljut na pušače koji pikavce bacaju i gase na kamenčićima. Nije mu jasno kako mogu, ali to rade stalno.
Kada M. pogleda na drugu obalu vidi da je puna ljudi i da možda i na njoj neko sada piše priču o Adi, ali neku drugu. Zna i da pisca nikada neće sresti.
Kada je mobilni zazvonio Zoe je otišla da pliva, ali još je bila na obali, tek sišla sa drvenih stepenica. M. je video da je poziv od Nemanje, sina Zoinog. Javio se i rekao da je majka u vodi i da će joj odneti telefon, a Nemanja upita o kakvoj se vodi radi. Zoe se sva razdragana javila. Nakon završenog razgovora reče M. da joj je Nemanja rekao da se nikada tako dobro nije provodio. Sada je u Rosama u kampu sa drugom. Motorom je sinoć stigao iz Ivanjice, a Zoe i M. su se začudili kako je brzo stigao jer je na Guglovim mapama razdaljina bila skoro 400 kilometara i po Guglu automobilu treba više od 7 sati za putovanje, ali nisu znali kako Gugl računa. Nemanja je stigao brže.
Jedna baka je došla sa unukom. Prvo je naručila kafu i popila. Onda je došlo pivo. A, za pivom i belo vino. Zoe i M. ne piju nikakav alkohol od 2008. pa ne razumeju ni ljude koji piju, tako da im ova kombinacija samo otkriva da ljudi koji piju neće da se kontrolišu.
Dva para su zauzela klupe odmah do Zoinog naslona. M. je primetio da je supruga jednog trudna, ali i da je došla da se kupa. Priče koje su ova dvojica pričala su naterala Zoe da sedne do M. Oni pričaju takve gluposti, rekla je, a M. se samo nasmejao.
M. je primetio da su beluci oko stolova i klupa toliko različiti da je smislio da priču nazove po njima. Kao što su ljudi različiti, različiti su i beluci. 
Zoe je primetila da su na četvrtasta postolja stolova stavili velike pločice i da su se super setili. M. koji odmah voli da nešto promeni, pomisli da je bilo bolje da je vlasnik kupio sve različite pločice i iskoristio ih za gornju poloču stolova. Ovako je sve suviše jednolično. M. je još rekao da su ove godine morali da ofarbaju klupe i stolove jer je već pola farbe spalo i izgleda veoma ofucano.
M. pomisli da u priči pomene hiljade različitih ljudi na Adi i da je to dovoljno. Pomisli i da priči promeni ime u Razvučen dan, ali mu se naslov nije svideo, pa ga zaboravi.
Kada je pošao da se presvuče u toalet, M. vide na zidu staru fotografiju Beograda, ali niko od radnika nije mogao da mu kaže iz koje godine je fotografija, niti gde je snimljena. Naročito ne dečak koji je rekao da mu je to prvi dan na poslu. M. se odmah setio kako je njemu bilo prvog dana na poslu, onom državnom kada je počeo da radi pre više od 30 godina, kao i onda kada je postao privatnik. Kao privatniku mu je bilo više relaksirajuće nego uzbudljivo.
M- posmatra spasioca koji za kratko nešto kucka na svom mobilno telefonu, malo gleda u kupače. Jednom je spasilac zazviždao u pištaljku, a M. nije bilo jasno kome je zvižduk upućen jer su se svi u vodiu ponašali vrlo smireno. Zoe reče da ne može da razume ljude kako mogu da uđu u vodu i da stoje u vodi, a ne da plivaju. M. je pohvali kako Zoe pliva, a Zoe je odmah izračunala da je vežbala u bazenu 6 ili 7 meseci, kao i da je plivanje u jezeru mnogo bolje nego u bazenu, kada mora da vodi računa o ostalim plivačima, da se ne bi sudarili. M. se onda setio da nisu poneli naočari za plivanje, a Zoe da je ovo prvo jutro i da ne mogu svega da se sete.
M. primeti kako dve žene sede jedna naspram druge, da se jedna dosađuje, a da druga neprekidno nešto kucka na svom mobilnom telefonu.
M. uvek podigne glavu sa Andrićeve priče koju čita kada prolazi vozić pešačkom stazom. Primetio je da posle žutog vozića prolazi crveni, a onda opet žuti. Ne može da proceni u kom vremenskog razmaku prolaze, ali se setio da su se on i Zoe samo jednom vozili u voziću, a da li je bio žut ili crven, to i nije toliko važno.
M. pomisli da je trebalo svaki put kada dođu na Adu da ponese sa Ade jedna belutak. Sada bi to bila velika gomila, a brojanjem belukata tačno bi znao koliko su puta on i Zoe bili na Adi, mada ni to nije bitno, ali pošto M. voli brojeve, mogao bi da kaže da zna da je na Adi bio tačno 124 puta. Neko bi ga pitao kako zna, a M. bi odgovorio da toliko belutaka ima kod kuće. Onda bi se taj neko začudio, a M. bi bilo malo smešno.

Saturday, August 9, 2014

Kada pokisne tviterašica