Thursday, January 30, 2014

Komentar je odneo vetar

Vetar danas duva da me zaustavlja na putu od knjižare do prodavnice. Kada je Zoe rekla kolikom će brzinom vetar duvati u petak nije se iznenadila, ali kad sam joj preveo da je to preko 100 na sat, samo je odgovorila da je to mnogo brzo. Kada vetar ovako jako nosi sve pre sobom vreme se zaustavlja. Sve što sam napisao je u vetru. Vetar je u trendu na Tviteru, ali je i trend oduvao. Vetar me nosi kući, a kad naleti kuća, nadam se da ću je uhvatiti, makar za kapiju. Puna mi usta vetra.
Vetar duva da otkrije zašto duva, a kad otkrije on stane.
Pišem komentare po vetru ili Tviteru, isto je.
Vetar ne gleda da li je crveno ili zeleno na pešačkom prelazu.
U paralelnom univerzumu, vetar će nas oduvati u državu u kojoj se vetru radujemo jer pokreće vetrogenetarore.
Vetar se ne čuje, samo se čuju oni koji mu staju na put. Drugačije se čuje taraba, drugačije kišobran.
Ne seckajte tanko pršutu na ovom jakom vetru, da je ne odnese nekom dijetalcu na tanjir.
Vetar one koji su zaljubljeni zbližava, a ne razdvaja.
Ponesite sutra na posao kamen iz kace za kupus u torbi. Da vam ono u torbi sačuva glavu jer će vetar biti još brži.
Srećnim ljudima i kada im vetar duva u lice, on im duva kao vetar u leđa.
Sa onima koji se vraća sa treninga, vetar trenira.
Ne može vetar jače da duva jer je odneo sve što je moglo da se odnese.
Ako moram da se duvam, nekam budem vetar.
Vetar duva u Vršcu preko 100 na sat kao da su ga dobili na raspodaji.
Vetar koji duva u Srbiji može samo da vas oduva u neku dalju Srbiju.
Ovaj vetar tako jako duva, da će februar doći dan ranije.
Držite se jako za Tviter da vas vetar ne oduva na Fejsbuk.
Vetar koji otvori prozor zatvori vrata.
Komšiju Tviteraša žena na terasi obaveštava kako vetar jako duva, a on u sobi tvituje kao unutrašnji saradnik.
Dobro je da smo prešli na kablovsku, jer će ovaj vetar sve antene na krovovima da počupa.
Oni koji sada šetaju svoje kere napolju po ovom vetru šetaju leteće kere.
Ovo je dugačak vetar, duva u nekoliko dana.




Monday, January 27, 2014

Brzo stiže sporo, možda će ga i stići

Uvek je imao dovoljno vremena u svom životu, ali nikada previše.
Nikako da prođe sat, nikako dan. Kao u nezavršenom romanu "Brzo će možda stići sporo", koji sam počeo da pišem na jednom odmoru, u trenucima kada sam imao dovoljno vremena, kada me nije interesovalo ni koliko je sati, ni koji je dan.
Imati vremena nekada nije dovoljno, jer roman nikada nije završio, a počinjao ga je na skoro sto listova dnevnika.
Svaki početak mu se činio boljim.
Sa novim danom roman je dobijao novi obrt, ali je uvek bio na početku. Pred veče, kada je pisanje gubilo ritam, a onda se i prekidalo, ideja sa početka dana se istrošila. Najčešće nije znao kako da završi započeto, pa ga je ostavljao kao da je otkinuto od celine.

U svakoj rečenici sreću se brzo i sporo, postoje u vremenu koje teče različito za svakoga od njih.

Devojka na plaži čita knjigu i nikako da završi rečenicu, jer su joj misli daleko, dalje i od njenog mladića koji surfuje i maše joj i maše, sve dok ne izgubi ravnotežu i ne završi u vodi.
Dečak pokazuje avion koji preleće plažu, ali ga majka ne gleda jer čita poruku na mobilnom i ne može da veruje u ono što je pročitala, ne može da veruje.

 Kada pogleda ono što je napisao, dovoljno vremena nije dovoljno. Dovoljno je za početak.

Thursday, January 23, 2014

Pisanje dnevnika kao obaveza svakog nezaposlenog stanovnika Države

Moji prvi roman, koje nikada nisam završio, je bio o Državi u kojoj nema nezaposlenih. Ko nema posao u nekoj firmi, piše dnevnik. Ko nema šta da radi ne može da ne radi ništa, već mora da piše dnevnik. Od Države dobija svesku koju na zavtev službenika nosi na uvid, da bi dobio sredstva za život. Svako može da bita svesku od 100 ili onu najveću od 1000 listova.
Nije bitno koliko je neko napisao i šta je napisao, važno je da piše o tome šta radi, ili da bilo šta piše, jer je Država rekla: "Slobodni ste da pišete šta hožete, ali niste slobodni da uopšte ne pišete." Oni koji nisu hteli da pišu, zaradili su zatvor. Većina je u zatvoru počela da piše. Neki su i dalje u zatvoru i ne samo da ne pišu, nego i ne govore.
Neko piše o svom životu, a neko piše o životima drugih. Nemaju svi život o kom može da se piše, a uvek je lakše pisati o nekome koga ne poznajemo, nego o sebi kog ne poznajemo.
Državi nije bitno da li neko piše protiv nje, jer je neko odlučio da oni koji misle negativno imaju najčešće problema sa sobom, a manje sa onim o čemu pišu.
Državu čak nije ni briga šta neko piše, jer je bitno da kroz pisanje svako oslobađa neku napetost koja je veći neprijatelj za čoveka, pa i za državu, nego napisano.
Pisanjem dnevnika, a kasnije i nekih drugih formi izražavanja, u Državi  su nastali najbolji pisci koji objavljuju ono što ne čitaju samo službenici koji odobravaju da neko treba da primi novac, nego objavljuju i ono što se štampa u stotinama, a ne retko i u hiljadama primeraka.
Od kad je izmišljena eknjiga Država je kroz mobilne komunikacije omogućila svakome da može da pročita dnevnik nekoga. Država misli da je dobro da ljudi nešto čitaju i da ne mogu da budu srećni ako samo gledaju pokretne slike na televizorima.
Pisanja dnevnika se ne oslobađa niko, pa ni oni koji za život zarađuju slikanjem, sviranje, pevanjem, jer je pisanje pisanje.
Prvi čovek Države ima toliko knjiga u svojoj biblioteci, da svaki stanovnik može da dođe kod njega i da pozajmi knjigu, a da mu uvek ostane nekoliko knjiga koje bi on mogao da čita. Deca vole da kažu da prvi čovek tako podstiče mlade da dobijaju decu i da se takmiče sa njim ko će imati više dece, a ko knjiga.
Najtužniji trenutak u životu Države je kada neko prestane da piše dnevnik jer je umro.

Ja svoj dnevnik pišem svakoga dana godinama, i mislim da su zauvek izgubljene godine kada nisam pisao dnevnik. Nisam stanovnik Države, ali bih voleo da jesam.

Pre dva dana je bilo toplo, a danas je pao sneg. Mnogo više posla za nazaposlene.




Wednesday, January 22, 2014

Pisanje komentara na stranicama knjigama

Uvek sam držao olovku u ruci dok čitam knjigu. Lepo zašiljenu i spremnu da nešto nacrta. Oblik ili da nešto napiše. Podvukao bih rečenicu, ako se jednog dana vratim knjizi, da ne moram da je čitam celu. Podvučene rečenice me čekaju. Rečenice koje podvlačim mi nešto znače, govore. Ali, ih ne proživljavam.
Kada sam napisao prvi komentar, on je bio čudnovat. Glasio je: "Zid je tu, a da nije!"
Ne sećam se knjige u kojoj sam zapisao pitanje, a ne znam ni da li je moja ili knjiga iz biblioteke. Uvek kada sam vraćao knjigu, očekivao sam da će Aleksandar, bibliotekar, da pregleda knjigu, pronađe komentare i kazni me tako što će me naterati da ih izbrišem. Zato sam ih i pisao grafitnom olovkom. Ali, Aleksandar nikada nije zagledao vraćene knjige. Jednom je rekao da većina knjiga nije ni trebalo da postoji, pa samim tim i da nije šteta što po njima pišu.
Ja sam možda očekivao da će Aleksandar da pročita ono što sam napisao, i da nešto kaže, da me oceni. Zato sam se trudio da na svakoj strani po nešto napišem. Smetalo mi je što onaj što je slagao knjigu nije ostavio dovoljno belog prostora oko teksta da bih mogao da više pišem.
Kraj poglavlja se nikada nije završavao na dnu strane. Obično na poslednjoj strani samo par rečenica i obilje belog prostora. To je moj prostor za pisanje, dopisivanje kome retko kada odolim.
Prestajao sam da čitam onu knjigu u koju posle par strana nisam na pisao nijednom slovo. Ako nije kasno odmah je vratim u biblioteku. Ovo nije knjiga za mene.
Nekada naiđem na knjigu u kojoj je neko drugi pisao. Sećam se rečenice: "Mila, ako budeš čitala ovu knjigu znaj da mislim na tebe." Ali, ja nisam Mila. Možda će Mila ćitati knjigu za 10 ili 50 godina, možda će je pocepati, iako ljudi u tom dobu svoje promašaje i propuštene prilike više vole da upakuju u setu.
Dok sada sedim za računarom i pišem  ne mogu da držim olovku u ruci i ne mogu da dopisujem, precrtavam ono što sam napisao. Sve je sada drugačije. Lako se tekst ispravlja, dopisuje, menja.
Pisanje komentara na stranicama knjiga kao preteča pisanja komentara na web stranicama.


Tuesday, January 21, 2014

Dnevnici su složeni u fioku, dugo ih neću otvarati

Danas je država počela pregovore o članstvu Srbije u EU, a mi smo danas počeli da prevodimo knjigu: "HTML5 i CSS3 prilagodljiv web dizajn" na srpski. Dok ne uđemo u Evropsku uniju, da prevedemo sto knjiga, to nam je plan. U dnevniku za 2003. godinu mogu se naći rečenice o prevodima nekoliko knjiga mesečno, što danas nije moguće. Ono što smo u godini kada je ubijen Đinđić radili mesečno, sada ćemo raditi godišnje. Kada sam poželeo sebi želju za 2014. godinu, u njoj je pisalo da ću biti srećan i zadovoljan ako objavimo 6 novih knjiga, jednu više od ispunjenog plana za 2013. godinu.
Izdavačka kuća sa kojom smo počeli saradnju, ove 2014. godine, Packt Publishing, ovoga trenutka na spisku ima 2011 knjiga, dok je naš broj 470.
Počeli smo da zarađujemo i od prodaje eknjiga, ali od godišnje zarade ne može jedan čovek ni mesec dana da živi.
Ceo svet je veliki. Broj računara kojima se pristupa prodavnicama eknjiga je nezamisliv, ali i broj objavljenih eknjiga je toliki, da zahteva sasvim drugačiji pristup prodaji.
Dnevnike koje sam pisao u vreme štampanih knjiga mogu da odložim. Oni su istorija, a ovaj novi dnevnik na internetu, neću morati nigde da slažem. Nisu mi potrebne police za dnevnik, ali nisu mi potrebne police ni za eknjige.
Pregovori o članstvu u EU su kao i prilagodljiv web dizajn. Sve ono što smo, bez gubitaka kvaliteta treba da se prikaže bilo gde. Mi ćemo ostati mi, a sadržaj će se prilagoditi onome ko želi sa nama da komunicira.

Monday, January 20, 2014

Za pisanje knjige potreban ceo život i godinu dana pisanja

Juče sam čitao svoj dnevnik iz 1966. godine, kada sam imao samo deset godina. Pronašao sam ga na poslednjem spratu kuće u plakaru, u zidu, u kom se nalaze koferi koji već godinama nisu šli na put, i kese i kutije u kojima se nalaze papiri i sveske koje sam nekada ispisivao. Među sveskama se nalazio i dnevnik. Pisan samo na parnim stranama. Moj rukopis nakrenut na jednu, pa na drugu stranu. Kada smo Zoe, otac i ja krenuli u grad majka je pitala da li može da ga pročita, a kada smo se vratili iz grada, majka reče da je ceo dnevnik pročitala. I da je uživala. Od svih svojih papira i svezaka, samo sam dnevnik poneo u Beograd. Nakon dva sata putovanja, seo sa na krevet i pročitao ceo dnevnik. Neprekidno sam osećao neku tugu, od prve do poslednje rečenice. Pisao sam šta sam radio svakoga dana, a retki su bili oni dani kada, kako kažem: "Nije bilo značajnih događaja." Ma gde sam bio uvek sam pisao kakva je bila priroda, a ljudi nikada nisu imali imena, uvek su to bila braća, baka, deda, tetka, otac. Uvek sam igrao fudbal, rukomet, hokej na travi sa nekim drugarima, ali ni jednog imena nema. Knjige čitam kao da se takmičim sa nekim, jer i kad kažem da sam pročitao 32 knjige, uvek pomenem da u biblioteci ima toliko još lepših knjiga koje nisam pročitao. Kažem Zoi da sam pisao dnevnik kada sam imao godina koliko sada imaju Dušica, Jovan ili Aleksa, ali da Aleksin dnevnik sigurno ne bi bio kao moj. Zoe kaže: "Ti si planirao da ideš na selo kod babe i dede, a Aleksa planira da ide u Ameriku i igra za NBA."
Moj život je prošao brzo kao čitanje dnevnika kada sam imao 10 godina.
Za pisanje knjige je potrebno da proživim ceo život, a onda da pišem neprekidno godinu dana.  Meni je potrebno toliko.

Friday, January 17, 2014

Eknjiga u zemlji gde je većina građana enepismena

Otšla 2013. godina je prošla a eknjige nisu ni blizu zaživele u Srbiji. Objavili smo nekoliko izdanja preko NLE, a oni na dve prodavnice iTunes i Google Play, ali se ništa nije desilo, jer se kupuje samo eknjiga CoreDRAW X3, i to svakoga mesesa. Ostale ne postoje. Danas sam se čuo sa agencijom iz Beograda koja je već duže u poslu, samo sa eknjigom. I ona je zbunjena i više očekuje nego što dobija. Pričala mi se više od 40 minuta, odlakle se znamo, preko brata, pa sa saznao i zašto nije uspela beletristika koju sam objavljivano 2010. godine. Ne očekuje ni ona nešo posebno jer kaže da je iznenađena da se najviše traži Mir-Jam, a ne neki novi autor koji je čitan u štampanom izdanju.
Kada sam pre dve godine Zoi kupio tablet, a onda ga ja koristio, bio sam čudo u kafićima gde sam ga koristio. Ni posle dve godine nije bolja situacija, ali se danas dogodi da vidim nekoga ko ima tablet iste veličine ili manji, da nešto čita, ali ne verujem da čita knjigu.
Zoe je nosila tablet na Adu i čitala knjigu.
Eknjiga polako postaje navika za one koji vole knjigu.
A, valja živeti.

Thursday, January 16, 2014

On čita Tvrđavu života na svoj način

Kao što ja noćas uzimam "Tvrđavu", koju je Zoe završila sa čitanjem, da je pročitam na svoj način, tako je i On pre skoro 60 godina počeo da živi život na svoj način, isti život koji svako živi onako kako ume. Niko se za život nije obučen rodio, a svako ga živi kao da zna kako se živi. I ja sam legao na krevet na isto mesto gde i Zoe, ali "Tvrđavu" čitam drugačije, malo čitam, malo pišem. Jer tiđi život kroz nas živi na način da je samo prepoznatljiv na svoj univerzalan način, ali sve je drugačije.
Kao što je i Meša rođen u jednoj državi, a umro u drugoj, iako su gradovi kojima je rožen i umro tada bili u istoj državi, kasnije su opet razdvojili, tako je i On rođen u eksperimentalnoj državi, da bi nastavio da živi na istom mestu u drugoj državi, a onda čitao "Tvrđavu" u nekoj koja se još tražila.
"Trvđava" je izgrađena, ali on se i dalje gradi, uzima kamen iz temelja pa gradi spratove, od čega se zgrada uvek ruši.


Ukoliko sam rođen 27. jula 1956.

Piše da je rođen baš tog dana. Kažu da je bio petak. U horoskopu je Lav, prvo mali lav, onda stari lav. Tog dana se u svetu rodilo 322000 beba, a još nijedna nije postala slavna po nečemu i ušla u istoriju. Ništa se posebno nije dogodilo tog dana, te godine, ali se davne 916. godine rodio Kliment Ohridski, on je kasnije bio u Ohridu kao đak osnovne škole, ali se seća samo vode. Godina 1189: Veliki župan Stefan Nemanja ugostio je u Nišu nemačkog cara Fridriha I Barbarosu na njegovom proputovanju kroz Srbiju u Trećem krstaškom ratu, i ponudio mu savez protiv Vizantije. Rodio se Godina 1832: Đura Jakšić, najveći liričar srpskog romantizma i jedan od najdarovitijih srpskih slikara 19. veka. († 1878.). Rođen je i 1835: Đozue Karduči, italijanski pesnik, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1906. († 1907.). 1841. - U dvoboju poginuo Mihail Jurjevič Ljermontov, ruski književni, koji se zvao skoro kao on, ili je to bila Ruska varijanta njegovog srpskog imena. 1946: Rodio se Rade Šerbedžija, jugoslovenski glumac.1967: Rodio se Veljko Petrović, srpski pisac. Dan nije prazan, pun je osoba, ali godina nije. Vreme je da on godinu i dan 27. jul učini istorijskim.

Wednesday, January 15, 2014

Nastajanje romana "9 godina M ima 9 godina"

9 godina M ima 9 godina. Za njega, oca, koji je već 9 godina ne viđa. Vreme je stalo, ali brojanje nije.
Kao mali je mislio da će imati dosta dece, a to je više od jednog, sa jednom ili više žena. Kada su mu rekli da ima 3 cveta u kosi, što je značilo da će tri puta da se ženi, njegova ideja o mnogo dece je dobila svoju novu dimenziju. Imaće sa svakom ženom sa kojom će srećno živeti, po jedno do nekoliko dece. Dece koju će dobiti sa jednom ženom sva će biti različita. Deca koje bude dobijao sa različim ženama, biće kao da su iz različitih država, gradova, ulica.
M je poslednji put video 2011. godine, na slavi kod svojih roditelja. Tada je već bio sa trećom ženom. M je bila ljuta što je na slavu došao sa nekom nepoznatom ženom, a ne njenom majkom.
Od tog dana je počeo da broji godine kada je nije viđao.

Monday, January 13, 2014

60. dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine Goran Gocić za TAI - Kompjuter biblioteka

Knjiga koju određuje njen topos: Tajland. Ljubav i Tajland. Žena, putenost, demistifikacija glavnog junaka. Analiza Dalekog istoka u odnosu na (Daleki) zapad.



Tai je lekcija samoljubivom Zapadnjaku o tome kako da izleči svoj oholi ego podatnošcu Istocnjaka. No, nema tu pobednika. Možda samo poraženog. Ali i tada – „zalečenog“ Carstvom Praznine. A ona je ženskog roda.
Da nije roman, ovo bi bila „studija o izvodljivosti“ na temu kako bi jedan samosvestan muškarac mogao ili pre – želeo da (hrišcanski) zaštiti jednu ženu. Projekat koji je u datim uslovima osuđen na propast: ne zato što nije ostvariv već zato što nije potreban. Ta naizgled krhka žena samim svojim „pasivnim“ postojanjem, prisustvom, (budistickim) odbijanjem u prihvatanju, doprineće samourušavanju ovog s početka knjige prividno mačo muškarca, koji će se u zapanjujuće poštenoj samoanalizi pretvoriti u jedno ranjivo bice. Toliko ranjivo da će njemu biti neophodan Sveti Hristifor, zaštitnik putnika.
Više o knjizi i korpa za naručivanje.


60. dobitnik NIN-ove nagrade za roman godine Goran Gocić za TAI - Kompjuter biblioteka

Wednesday, January 8, 2014

Learning Dart: Kompjuter biblioteka

Learning Dart
"Learning Dart" is a step-by-step guide that aims to give you hands-on knowledge about programming in Dart using an example-based approach.

About book

  • Develop apps for the Web using Dart and HTML5
  • Build powerful HTML5 forms, validate and store data in local storage, and use web components to build your own user interface
  • Make games by drawing and integrate audio and video in the browser
  • Learn how to develop an application with the help of a model-driven and fast-paced approach

Learning Dart: Kompjuter biblioteka