Monday, January 12, 2015

Zid je tu da se po njemu piše i crta

Nijedne novine na kojima sam pisao komentare nisu sačuvane. Samo jedan kuvar na kom sam olovkom ocrtao obrise svoje leve šake. Novine niko ne čuva. Kuvar ipak nečemu može da posluži.
Kada je majka jednog dana rekla: Sva deca crtaju po zidovima, a on ne, taj On sam bio ja, dala mi je ideju da svoje komentare pišem po zidu. Ali, pošto sam bio plašljiv nisam pisao na vidnim mestima. Majka nije pomerala nameštaj, pa sam pomislio da je dobro da pišem iza ormana, iza kreveta.
Ispod police sa knjigama, koja je bila na nogarima mogao sam da se podvučem i olovkom na zidu napišem nešto. Ubrzo sam bio otkriven. Niko nije hteo da me odbrani, iako su zidovi bili za krečenje.
Po zidovima se ne piše niti crta. Naučio sam da se to ne radi, ali sam i dalje radio.
Napisati nešto na zidu u svom stanu je jedno, ali napisati nešto kod nekog drugog, to je tek izazov. Da te ne otkriju odmah, nego za par dana ili meseci.
Pre odlaska kod nekog poznatog ili nepoznatog bih smislio šta da napišem.
Kada bih kod nekoga nešto napisao, tamo mi se više nije išlo mesecima. Onda bih pitao: Kada ćemo da idemo kod... samo da bih proverio da li je neizbrisano ono što sam napisao.

No comments: